Razmatranja
Ivan Marinković SJ —

Pokora i obraćenje


ignatius-image-04

Evo moje propovijedi s devetnice sv. Ignaciju iz 2015. godine. Dobio sam neki poticaj da ga podijelim s vama.

Predragi,

Sve već jako dobro znamo, ranjen u bitci u Pamploni, mirovao u svom dvorcu u Loyoli, operacija bez anestezije…. Pa njegova nestrpljivost, snažne boli, čežnja za ljepotom, za ovozemaljskom slavom… Sve neke prolazne stvari. A onda, dogodilo se nešto čudno u našem Ignaciju, nešto vrlo neočekivano od njega – dogodilo se obraćenje. Kada je zatražio knjige o nekim vitezovima, (nevjesta i pobožna) nije ih bilo, dobio je knjigu o Isusu Kristu i knjigu o svecima. Odmah vidimo kako Gospodin dira na najzanimljivije načine. Dok je Ignacije to čitao, jer nije imao izbora, previše mu je bilo dosadno, počeo je maštati. Maštao je zapravo o svojoj jednoj simpatiji, o djevojci u koju se gorljivo zaljubio, što ga je kasnije nakon svih tih maštanja dovelo do spoznaje da je uistinu Isus Krist jedini i pravi Kralj – da je Krist Kralj.

Maštao je da bi čak on kao i sv. Franjo i sv. Dominik nasljedovao Krista u pokorama, pa možda da i prešiša njih dvojicu, a opet bi izmjenice maštao o ljubavnim romanima. Tu je zapravo nastala ignacijanska duhovnost. Nakon jednog maštanja i nakon drugog maštanja, on se ne osjeća više isto. Samo maštanje o novom viteštvu, o Kristu Kralju, previše ga je to ispunjalo i nadahnjivalo. Kasnije bi se satima osjećao pozitivno, iznutra je osjećao veliku milinu. A kada bi maštao ponovno o starim viteškim stvarima, pa čak satima i satima, onda bi se osjećao prazno, bezvezno, potrošeno. I postavljao si je pitanje: šta je sad to? Šta se sad to događa?

Onda je skužio da su različiti duhovi. Jedan je Duh Božji, jedan nije Duh Božji. I tu se začinje razlikovanje duhova. Čovjek je biće koje je podloženo nadahnućima, inspiracijama, i duhovnost se sastoji u tome da izabirem, da prepoznajem koji je Božji duh, pristajem na to i otvaram se tome i to slijedim. Odnosno, da prepoznajem što to nije Božji duh, da se tome opirem, da prepoznajem zašto se tome treba opirat i da to odbijem.

I onda on kreće na put u Manresu promišljati o tome, gdje započinje pisanje knjižice Duhovnih vježbi. Kreće u nove pustolovine, zajedno s Kristom Kraljem da bi na kraju osnovao Družbu Isusovu, zadnji redovnički red u Katoličkoj Crkvi.

Draga braćo i sestre,

Gospodin je tako milostiv, tako dobar, da je dao svoga Jedinorođenca za nas. On nas ljubi, pa čak i onda kada to ne vidimo, ne osjećamo. Uvijek je uz nas, u svim trenutcima. Na nama je hoćemo li Ga prihvatiti i prihvaćati u svome životu. Evo, Ignacije je prihvatio Gospodina, doživio je kako je Njegova ljubav velika. Doživimo to i mi. Pustimo Gospodina da uđe u naše živote i vodi nas kuda On hoće. Imajmo vjere i pouzdanja u Božju providnost. Ne bojmo se. Nismo sami.

U Splitu, 15. ožujka 2016.
ns. Ivan Marinković SJ

Ivan Marinković SJ

View Comments
There are currently no comments.