Razmatranja
Ivan Marinković SJ —

Bog nas je stvorio za sebe

"Možda najviše molimo kada najmanje govorimo, a najmanje kada puno govorimo." ~ Augustin


Jesi se ikad našao/la u fazi kad se pitaš: a zašto se ovaj/ova moli?! Zašto se sad baš moli, u ovom trenutku, na ovom mjestu. Ma daj, pusti to, živi veselje! Jesi li?

E pa vidiš, molimo zato što smo puni beskrajne čežnje i zato što nas je Bog stvorio za sebe: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi” ~ Augustin. Molimo i zato što smo potrebni pomoći; tako kaže Majka Terezija: “Jer se ne mogu osloniti na samu sebe, oslanjam se na Njega, 24 sata na dan.”

Pročitaj još: KKC (Katekizam Katoličke Crkve) [2566-2567, 2591]

U ovom vremenu, ali i u prijašnjem često zaboravljamo na Boga i često smo zaboravljali na Boga, bježimo od Njega i bježali smo od Njega, i skrivamo se i skrivali smo se. Bilo da zanemarimo misliti na Njega, bilo da ga zaniječemo – On je uvijek uz nas. On nas traži prije nego mi Njega, čezne za nama, zove nas. Čovjek razgovara sa svojom savješću i odjednom primijeti da razgovara s Bogom. Osjećajući se sam, bez ikoga s kim bi porazgovarao, osjeća da mu je Bog uvijek na raspolaganju za razgovor. Kada je u opasnosti, ima iskustvo da će Bog odgovoriti na poziv u pomoć.

Moliti je toliko ljudski koliko i disati, jesti, ljubiti.

Molitva čisti. Molitva pomaže protiv napasti. Molitva je jača u slabosti. Molitva pobjeđuje strah, udvostručuje snage, produžuje dah. Molitva usrećuje.

ALI, molitva ima i svoje krajnosti. Kada kreneš molit i hoćeš da ti se problem odmah riješi, a to ne ide, pa kreneš na Boga: kako ovo, kako ono. Sjeti se Lukinog članka: O molitvi.

Razumiješ li sada?

U Kristu!+
Ivo

Ivan Marinković SJ